besciljno lutanje.
traženje smisa.

--------------------

cigarete.


gimnazija.


glazba?


smijeh.






smrdiš!




credits
murderscene - 123

nedjelja, 13.02.2011.
vrijeme prolazi.
nezaustavljivo,brzo i okrutno. ne mareći za pritom povrijeđene ljude,za djevojke slomljenog srca koje vape za davnim trenutcima ili u nedostatku mašte traže neke buduće,daleke... vrijeme ne surađuje.


s vremenom sve propada,pa tako i ja. i iznutra i izvana...


stalno pokušavam izaći iz tog začaranog kruga,želim se maknuti iz njega nakon više od godinu dana,ali ne pronalazim izlaz. gdje je jebeni izlaz kad ga čovjek treba? sve više neugodnih sjećanja i propalih snova me pritišće. ne pronazalim smisao. želim pobjeći,ali nemam kamo. ne dopuštaju mi da bježim. bježe samo kukavice,kažu.


[...]
ostala sam sjediti na hladnom podu,grčevito držeći kutiju cigareta i panično tražeći upaljač. malo sam se smirila nakon popušene cigarete. bacam opušak i tražim ga pogledom. Njega,koji mi se uopće ne sviđa,ali ja sam već očajna,žudim za nekim,za nečijim dodirom,zagrljajem ili poljupcem. dok u glavi smišljam neki prljav scenarij,sa puno uzdaha i potrgane odjeće,netko sjeda do mene. moj mali prijatelj. priča nešto o protekloj godini. sjeća se drugog mjeseca 2010. preplašena sam zbog tona njegovog glasa. odjednom on ušuti. pogledam ga sa isprikom u očima i kažem mu da mi objasni o čemu je riječ. s tugom me upitao zar se toga ne sjećam. zar se ne sjećam davnih,bezbrižnih dana u osnovnoj školi. dana kad smo bili najbolji prijatelji. naravno da se sjećam. ali mi tu više ništa ne možemo. vrijeme nas je promijenilo...


opet krivim vrijeme. možda sam kriva ja i nedostatak samopouzdanja. možda je kriv On,jer nije ništa napravio dok je mogao. možda... je najbolje ovako kako je?


ali ako je to najbolje u mom životu,pitam se,zašto uopće vrijedi živjeti?





| 13:50 | Komentari (4) | On/Off | Print | # |



Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.